Zašto bi ljudi trebali biti etični?

„Sreća pojedinca ne ovisi o novcu, moći ili bogatstvu, nego o tome koliko su mu novac, moć ili bogatstvo važni u životu, odnosno koliki su njegovi apetiti u životu, tj. čime je pojedinac zadovoljan.“

Prvo pitanje na koje sam željela dobiti odgovor kada sam prije 12 godina krenula proučavati poslovnu etiku bilo je: Zašto bi ljudi trebali biti etični? Tada sam naišla na odgovor koji me je potaknuo da od poslovne etike ne odustanem jer krajnji standard etike, tj. zašto bi se ljudi trebali ponašati etično je: SREĆA!😊

Sreća kao ključni pojam grčke etike prvi put se spominjao još u 4. stoljeću pr. Kr. Međutim, grčki filozofi pod pojmom sreće nisu mislili na kratkotrajnu emociju koja nastaje kada pojedinci zadovolje ono što im je najvažnije, već „imati miran, trajan osjećaj zadovoljstva ili ispunjenja i živjeti moralno ispravnim životom“. Stoga u procjeni ispravnosti ljudskog ponašanja kao krajnji standard etike koriste se dobrobit(engl. well-being), blagostanje (engl. welfare) ili sreća (engl. happiness) onih koji su u tu aktivnost uključeni. Ispravnim ili etičnim ponašanjem smatraju se ona ponašanja koja povećavaju taj krajnji standard – sreću, dobrobit ili blagostanje, a neispravnim ili neetičnim ona koja ga smanjuju.

Tu se postavlja pitanje kako etika utječe na blagostanje, dobrobit ili sreću. Jesu li uistinu pravedni i etični ljudi sretniji od onih nepravednih i neetičnih? Mogu li nepravedni i neetični ljudi također biti sretni?

Neki pojedinci mogu se upustiti u neetičke radnje, poput laganja, varanja, kršenja obećanja ili manipuliranja jer vjeruju da će ih takvo ponašanje učiniti boljima, snalažljivijima, bogatijima, prepoznatijima i u konačnici sretnijima. Što iz njihove perspektive izgleda bolje „malo i prevariti“ jer tako sebi mogu osigurati ono što su silno željeli, do čega im je silno stalo, nego da misle na dobrobit ostalih uključenih u tu aktivnost. Oni uistinu kratkoročno takvim ponašanjima mogu biti sretniji, ali dugoročno ona ih samo mogu udaljiti od vlastite dobrobiti (wellbeing-a), tj. istinske sreće. Da bi to razumjeli potrebno je pojasniti pojmove dobrobiti, sreće i zadovoljstva koji se često koriste kao sinonimi.

Dobrobit možemo sagledati iz dvije perspektive: hedonističke dobrobiti koja uključuje zadovoljstvo i sreću, te eudajmonističke dobrobiti koja se odnosi na istinsku sreću, blagostanje i potpuno ispunjenje pojedinca^[1]. Zadovoljstvo predstavlja najniži oblik užitka koji se odnosi na zadovoljavanje kratkoročnih potreba, nagona ili impulsa uzrokovanih izvanjskim utjecajima, a koje pojedinci doživljavaju pomoću svojih osjetila^[2], a sreća predstavlja emociju koja proizlazi iz vrijednosti koje je pojedinac razvio i svjesno odabrao slijediti, odnosno pojedinac je sretan kada zadovolji ono što mu je najvažnije, a nesretan kada u tome ne uspije^[3]. Kako svaki čovjek sam procjenjuje „u kojoj je mjeri njegov život dobar“^[4], možemo govoriti o „subjektivnoj dobrobiti koju u svakodnevnom životu nazivamo srećom“. Hedonistička dobrobit prije svega je usmjerena na tjelesne užitke, apetite i vlastite interese pojedinca tako da kod nje etičko ponašanje ne predstavlja čimbenik osobne sreće samo po sebi, već samo ako pridonosi povećanju materijalnih užitaka.

Sreća pojedinca ne ovisi o novcu, moći ili bogatstvu, nego o tome koliko su mu novac, moć ili bogatstvo važni u životu, odnosno koliki su njegovi apetiti u životu, tj. čime je pojedinac zadovoljan.

S druge strane, eudajmonistička dobrobit ne temelji se na trenutnom zadovoljenju potreba ili želja pojedinca, već na aktualizaciji vlastitog stvarnog potencijala koje pridonosi eudaimoniji, tj. wellbeing-u. Ona predstavlja osjećaj samorealizacije koji se javlja kada pojedinac razvija svoje osobne potencijale kroz vlastite vještine i talente te teži ostvarenju svoje životne svrhe. Maslow u svojoj hijerarhiji potreba ili teoriji motivacije taj pojam naziva samoaktualizacija do koje je moguće doći samo ulaganjem vlastitog truda i traženjem smisla te svrhe postojanja.

Eudajmonistička dobrobit ili istinska sreća (engl. authentic happiness) čini duboku emotivnu ravnotežu i predstavlja stanje življenja. Ona nije kratkoročni doživljaj ushita i predstavlja uvjerenje i ostvarenje koje stvara unutarnji mir, sklad i istinsku radost. Što ne znači da ljudi ne trebaju zadovoljavati svoje potrebe. Naprotiv, ne treba se odreći izvanjskih užitaka jer oni mogu pridonijeti istinskoj sreći ili wellbeing-u ako nisu opsesivni i jedini motiv u postizanju zadovoljstva.

Čimbenici poput novca, braka, dobi, spola, rase, zdravlja, klime i obrazovanja, tradicionalno su se smatrali čimbenicima sreće, ali prema istraživanjima otkriveno je da oni zajedno čine svega 8 do 15 % sreće[5].

Martin Seligman, utemeljitelj pokreta pozitivne psihologije, smatra da istinska sreća proizlazi iz polaganog razvoja karaktera kojegtvore univerzalne istine, poput mudrosti i znanja, humanosti, pravednosti, odvažnosti, umjerenosti i transcendentnosti[6].

„Najveće životno zadovoljstvo i istinsko zadovoljstvo – istinska sreća – proizlaze iz razvijanja naših vrlina“. – Martin Seligman

Zato kada objašnjavamo pojam etike koristeći se riječima „blagostanje“ ili „dobrobit“, mislimo na stanja općeg zadovoljstva najvažnijih fizioloških, ali i viših psiholoških potreba pojedinaca. Što je više psiholoških potreba zadovoljeno, pojedinci se osjećaju više ispunjenim. Taj osjećaj ispunjenja pojačava se moralnim ponašanjem i djelovanjem, a smanjuju ga nemoralni postupci.

Zato budite etični i budite sretni!😊 Sretan vam Međunarodni dan sreće 20. ožujak!

Tekst je preuzet iz knjige „Poslovna etika“, autorice dr.sc. Silvije Vig.

Knjigu „Poslovna etika – Kako razviti autentično vodstvo i izgraditi kulturu zadovoljnih i angažiranih zaposlenika programima etike i usklađenosti?“ možete naručiti na www.poslovnaetika.com

---

[1] Ryan, R. M., Deci, E. L. (2001) On happiness and human potentials: A review of research on hedonic and eudaimonic well-being. Annual review of psychology, 52(1), 141-166.

[2] Gruden, V., ml., Gruden. Z., Gruden, V., st., (2006) Primijenjena psihoterapija. Zagreb: Medicinska naklada.

[3] Branden, N. U: Butler-Bowdon, T. (2011) 50 klasika psihologije. Zagreb: V.B.Z.

[4] Rijavec, M., Miljković, D., Brdar, I. (2008) Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP.

[5] Seligman, M. E. (2004) Authentic happiness: Using the new positive psychology to realize your potential for lasting fulfillment. Simon and Schuster.

[6] Seligman, M. E. (2004) Authentic happiness: Using the new positive psychology to realize your potential for lasting fulfillment. Simon and Schuster.