Compliance kao funkcija usklađenosti razvijala se postupno, od početnih zakonskih okvira u 1970-ima, preko profesionalizacije i stvaranja formalnih programa 1990-ih, do današnjih integriranih sustava etike i usklađenosti koji predstavljaju ključan element korporativnog upravljanja i održivog poslovanja.

Ključna prekretnica za razvoj funkcije usklađenosti dogodila se 1977. godine, kada je, kao odgovor na brojne korupcijske afere i skandale u američkom poslovnom i političkom sustavu (uključujući Watergate), Kongres donio Zakon o korupciji na stranim tržištima (Foreign Corrupt Practices Act – FCPA).

FCPA općenito zabranjuje koruptivna plaćanja stranim dužnosnicima u zamjenu za dobivanje ili zadržavanje posla. Ovaj je zakon bio izravan odgovor na istragu američke Komisije za vrijednosne papire i burzu (Securities and Exchange Commission – SEC), koja je otkrila da su američke korporacije trošile stotine milijuna dolara na podmićivanje stranih dužnosnika kako bi osigurale poslovne prednosti u inozemstvu. FCPA je tijekom godina doživio niz revizija i danas se smatra jednim od najvažnijih transnacionalnih antikorupcijskih zakona u svijetu. Njegove dvije glavne komponente odnose se na zabranu podmićivanja i zahtjeve za transparentno i točno financijsko izvještavanje.

U kontekstu javnog nepovjerenja prema industriji obrane, američki je predsjednik 1986. godine osnovao Povjerenstvo za poslovnu etiku i ponašanje u obrambenoj industriji (Defense Industry Initiative on Business Ethics and Conduct – DII). Svaki potpisnik inicijative obvezao se na poštovanje visokih etičkih standarda, uključujući uspostavu kodeksa etike, edukaciju zaposlenika, mehanizme za prijavu nepravilnosti, razmjenu dobre prakse i informiranje javnosti o rezultatima programa etike i usklađenosti. Ova inicijativa je označila početak spajanja etike i usklađenosti u formalne organizacijske okvire.

Prva knjiga na temu Compliance-a bila je „Interactive Corporate Compliance: An Alternative to Regulatory Compulsion”, koju su 1988. godine objavili Joseph Murphy, jedan od vodećih pionira Compliance-a u svijetu, i Jay A. Sigler. Time je utemeljen ozbiljniji pristup Compliance-u u poslovnom okruženju.

Institucionalizacija funkcije usklađenosti

Zbog sve većeg regulatornog pritiska, rasta društvene odgovornosti i pojačanog interesa medija i javnosti za korporativno ponašanje, u 1990-ima dolazi do institucionalizacije funkcije Compliance-a. Ključna prekretnica bio je Federal Sentencing Guidelines for Organizations (FSGO) iz 1991. godine. Ove smjernice definirale su sedam osnovnih elemenata učinkovitog programa etike i usklađenosti, koji su ubrzo postali globalni standard. Naglasak je na sprječavanju i otkrivanju nepravilnosti, uključujući nezakonita ponašanja, te na razvoju organizacijske kulture koja potiče etičko djelovanje i usklađenost s važećim zakonima i internim pravilima.

FSGO je uveo pristup „mrkve i batine“, prema kojemu organizacije koje uspostave djelotvorne Compliance programe mogu, u slučaju nepravilnosti, dobiti blaže kazne. Time se Compliance počeo percipirati ne samo kao regulatorna obveza, već i kao strateški alat za upravljanje rizicima i očuvanje reputacije.

Sedam elemenata učinkovitog programa etike i usklađenosti prema FSGO-u:

1. Standardi i procedure (engl. Standards and procedures)
2. Uključenost i nadzor višeg vodstva (engl. Oversight by high-level personnel)
3. Oprez pri delegiranju ovlasti i analiza rizika (engl. Due care in delegating substantial discretionary authority)
4. Učinkovita edukacija i komunikacija (engl. Effective training and communication)
5. Interni nadzor, revizija i prijavljivanje nepravilnosti (engl. Monitoring and reporting)
6. Dosljedno provođenje politika i sankcioniranje (engl. Consistent enforcement)
7. Poduzimanje korektivnih mjera i prevencija ponavljanja (engl. Reasonable response and prevention)

Godine 1992. osnovana je Udruga etičkih povjerenika (Ethics Officer Association), koja je kasnije promijenila naziv u Ethics and Compliance Officer Association (ECOA), a danas djeluje pod imenom Ethics and Compliance Initiative (ECI). Time je označen početak profesionalizacije funkcije usklađenosti i sve veća integracija s područjem poslovne etike.

Važnu ulogu u profesionalizaciji funkcije usklađenosti, uz Ethics and Compliance Initiative (ECI), ima i Society of Corporate Compliance and Ethics (SCCE), jedna od vodećih ili moglo bi se reći vodeća globalna Compliance asocijacija u svijetu, osnovana 2004. godine.

Nadalje, u lipnju 1999. godine, američko Ministarstvo pravosuđa (U.S. Department of Justice) izdalo je svoju prvu službenu preporuku i poticaj organizacijama za uspostavu programa usklađenosti. To je učinjeno putem memoranduma kojim su savezni tužitelji upućeni da, prilikom odlučivanja hoće li podići optužnicu protiv organizacije zbog neprimjerenog ponašanja njezinih zaposlenika i zastupnika, uzmu u obzir postojanje i učinkovitost programa usklađenosti te organizacije.

Veliki korporativni skandali

Nakon velikih korporativnih skandala s početka 2000-ih (Enron, WorldCom, Tyco), američki Kongres donosi Sarbanes–Oxley Act (SOX) 2002. godine. Ovaj zakon uvodi strože zahtjeve za financijsko izvještavanje, nadzor nad radom revizijskih odbora, ali i odredbe vezane uz etičke kodekse i mehanizme za prijavu nepravilnosti. Članak 406. SOX-a propisuje da poduzeća moraju imati javno dostupan etički kodeks koji uključuje standarde za pošteno ponašanje, rješavanje sukoba interesa, zakonitost, mogućnost prijave nepravilnosti i odgovornost za pridržavanje tog kodeksa.

Nadalje, iako su FSGO smjernice još 1991. definirale 7 osnovnih elemenata učinkovitog programa etike i usklađenosti, amandman iz 2004. donio je važne nadogradnje i dodatna pojašnjenja. Komisija je istaknula da se ovim izmjenama uvodi veća jasnoća, stroži zahtjevi i veća odgovornost, osobito za viši menadžment i upravljačka tijela. U fokusu su bili proaktivno upravljanje rizicima i operativna učinkovitost Compliance programa:

1. Veća odgovornost uprave i menadžmenta
2. Osoba zadužena za svakodnevno upravljanje Compliance-om mora imati dovoljno resursa, pristup upravljačkom tijelu i stvarnu ovlast za djelovanje
3. Obveza redovite procjene rizika uzimajući u obzir prirodu poslovanja, ozbiljnost mogućih prekršaja i prethodnu povijest organizacije
4. Jača komunikacija i edukacija
5. Organizacije moraju osigurati mehanizme za anonimno i povjerljivo prijavljivanje nepravilnosti, bez straha od odmazde.
6. Praćenje i evaluacija programa
7. Dosljedno provođenje, uključujući nagrađivanje etičnog ponašanja i sankcioniranje nepravilnosti.

Amandman iz 2004. pomaknuo je Compliance s deklarativne razine na stratešku i operativnu razinu. Fokus više nije bio samo na formalnom postojanju programa, već na njegovoj stvarnoj primjeni, nadzoru i prilagodbi konkretnim rizicima poslovanja.

U studenom 2012. godine, Ministarstvo pravosuđa (DOJ) i Komisija za vrijednosne papire i burzu (SEC) objavili su zajednički dokument koji pruža opsežne smjernice o programima usklađenosti Resource Guide, uz već ranije spomenut Zakon o korupciji na stranim tržištima (Foreign Corrupt Practices Act – FCPA).

Compliance se razvijao i van SAD-a

Iako je SAD imao ključnu ulogu u razvoju ovog područja, vrlo je važno naglasiti da Compliance nije isključivo „američki izum“. Brojne su druge zemlje dale značajan doprinos razvoju standarda i praksi.

Australija je, primjerice, još 1998. razvila prvi nacionalni Compliance standard AS 3806, koji se temeljio na pristupu upravljačkog sustava. Standard se u novijim verzijama razvio iz tehničkog okvira u načelno vođen model koji se temelji na obvezama, provedbi, nadzoru i kontinuiranom poboljšavanju. Ovaj pristup je posebno razumljiv menadžmentu jer je usmjeren na rezultate koje jedan učinkovit Compliance program treba ostvariti. Australski standard AS 3806 bio je preteča norme ISO 19600, danas vrlo prihvaćene norme ISO 37301 Compliance Management Systems, koja se može certificirati na razini organizacije ili pojedinca.

U ožujku 2010. godine, radna skupina Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), objavila je Smjernice dobre prakse za interne kontrole, etiku i usklađenost. Smjernice su posebno značajne jer predstavljaju skup multinacionalnih standarda za programe etike i usklađenosti, a temeljene su na pristupu ranije spomenutih smjernica Federal Sentencing Guidelines for Organizations.

Brazil je 2014. donio Clean Company Act, jedan od najstrožih antikorupcijskih zakona u regiji. Ovim zakonom se uvela stroga odgovornost poduzeća za korupciju i prijevare, bez obzira na to jesu li počinjene u zemlji ili inozemstvu. Zakon snažno potiče implementaciju Compliance programa koji uključuju procjene rizika, interne kontrole, edukaciju i mehanizme za prijavu nepravilnosti. Tu možemo još dodati UK Bribary Act (UKBA) iz 2008. i francuski Sapin II iz 2017.

Kanada, kroz rad svog Competition Bureau-a, aktivno promiče compliance kulturu, a još 2014. prvi put je službeno uvela poboljšane smjernice za Compliance kroz objavu “Corporate Compliance Programs Bulletin”, detaljnog vodiča koji uključuje procjenu rizika i evaluaciju učinkovitosti Compliance programa

Iako je američki model najpoznatiji i često uzima vodeću ulogu, brojne globalne prakse, standardi i zakoni nude vrijedne modele koji mogu pomoći organizacijama da razviju učinkovit i njima primjeren sustav usklađenosti.

Razvoj Compliance-a u Hrvatskoj

Dok se u svijetu funkcija usklađenosti razvijala kroz desetljeća i razne sektorske regulative, u Hrvatskoj je Compliance dobio svoje prve formalne obrise tek 2013. godine, i to prvenstveno u financijskom sektoru.

Te je godine Zakon o kreditnim institucijama po prvi put propisao obvezu uspostave funkcije praćenja usklađenosti unutar kreditnih institucija. Tim zakonom prvi put u Republici Hrvatskoj poslovni subjekti, konkretno kreditne institucije, imali su zakonsku obvezu uvođenja usklađenosti.

Hrvatska narodna banka 2018. godine donijela je Odluku o sustavu upravljanja čije se odredbe „primjenjuju na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad i na podružnice kreditnih institucija iz trećih zemalja koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga“.

U članku 16. Odluke o sustavu upravljanja definirane su korporativne vrijednosti i kodeks ponašanja kojima je „kreditna institucija dužna donijeti visoke etičke i profesionalne standarde, promicati ih i pridržavati ih se te osigurati provedbu takvih standarda kodeksom ponašanja, da se sve aktivnosti provode u skladu s mjerodavnim pravom i korporativnim vrijednostima kreditne institucije i da je funkcija praćenja usklađenosti ili druga funkcija koju odredi kreditna institucija dužna pratiti i provjeravati usklađenost sa standardima iz stavka 1. ovog članka te utvrditi postupak za rješavanje pitanja neusklađenosti. O rezultatima provedene provjere dužna je redovito izvješćivati upravu kreditne institucije. Člankom 26. istoimene Odluke detaljno su definirani poslovi funkcije praćenja usklađenosti kreditnih institucija.

Korak prema širem prihvaćanju Compliance pristupa u javnom sektoru dogodio se 2019., kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o uspostavi funkcije praćenja usklađenosti u trgovačkim društvima od posebnog interesa za RH. Time je Compliance ušao i u državna poduzeća, u formalnom smislu.

Ono što je novo i posebno važno je da se u 2025. godini očekuje i donošenje Zakona o pravnim osobama, kojim bi se uvelo zakonsko utemeljenje funkcije praćenja usklađenosti u državnim poduzećima od posebnog interesa. S druge strane, za trgovačka društva u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLPRS), uspostava Compliance funkcije nije zakonska obveza, već dolazi kao preporuka, u skladu sa Smjernicama OECD-a za korporativno upravljanje u javnom sektoru.

Iako je Compliance u Hrvatskoj još u fazi razvoja, jasno je da se trendovi kreću prema profesionalizaciji i širenju ove funkcije u svim sektorima. Osobno mogu potvrditi da se u posljednjih 5 godina osjete veliki pozitivni pomaci.

Izvor: Vig, S. (2019) Poslovna etika. Codupo, Zagreb.

---

CODUPO Compliance – Vaš pouzdani partner u praćenju usklađenosti.

Za dodatne informacije i zakazivanje konzultacija, slobodno nas kontaktirajte putem kontakt forme ili na telefon +385 1 3862 961.