Analiza odgovornosti Uprave u kontekstu Prijedloga Pravilnika o funkciji praćenja usklađenosti koji je trenutačno u postupku javnog savjetovanja (e-Savjetovanje).

Stupanjem na snagu Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske 1. listopada 2025. godine, Pravne osobe od posebnog interesa za RH ulaze u novu fazu razvoja sustava korporativnog upravljanja. Jedna od ključnih novina je obveza uspostave funkcije praćenja usklađenosti, čime se po prvi put na sustavan način normativno jača preventivna uloga Compliance-a u tim organizacijama.

Iako zakon i Prijedlog pravilnika o funkciji praćenja usklađenosti (Članak 16.) definiraju obveze Uprave, međunarodni standardi pružaju znatno širi i dublji okvir za razumijevanje stvarne odgovornosti (accountability) upravljačkih tijela, osobito u složenim i regulatorno zahtjevnim okruženjima kakva karakteriziraju državna poduzeća.

U našim in-house edukacijama „Uloga Uprave i menadžmenta u funkciji praćenja usklađenosti i izgradnji integriteta“, poseban naglasak stavljamo na jasno razgraničenje pojmova accountability i responsibility. Iako se u hrvatskom jeziku ti pojmovi često koriste kao sinonimi, razlike među njima postaju osobito važne na razini upravljačkih tijela, gdje imaju izravne implikacije na način donošenja odluka, delegiranja ovlasti i preuzimanja odgovornosti za ishode.

Kako bismo mogli bolje analizirati odgovornosti Uprave u kontekstu Prijedloga Pravilnika o funkciji praćenja usklađenosti, nužno je najprije jasno razgraničiti dva temeljna pojma koji čine okosnicu suvremenog korporativnog upravljanja: odgovornost za izvršenje, zaduženje (responsibility) i preuzimanje odgovornosti za ishod (accountability).

U praksi se često miješaju pojmovi odgovornosti responsibility i accountability ali ISO standardi jasno razgraničavaju ta dva koncepta. Operativna odgovornost može se delegirati, primjerice na rukovoditelje organizacijskih jedinica, direktore funkcija te vlasnike procesa i rizika, dok accountability ili odgovornost za ishod ostaje trajno vezana uz upravljačko tijelo kao cjelinu. Iako vlasnici rizika i rukovoditelji organizacijskih jedinica mogu imati razinu accountabilityja za rezultate unutar svojeg delegiranog područja odgovornosti, ukupna i konačna odgovornost za ishod uspostave, funkcioniranja i učinkovitosti sustava upravljanja usklađenošću ostaje na razini upravljačkog tijela.

Drugim riječima, Uprava može delegirati izvršenje pojedinih aktivnosti i kontrola, ali ne može delegirati konačnu odgovornost za posljedice odluka, propuštanja ili nepostojanja odgovarajućih sustava. Upravo ta sposobnost da se odgovara za cjelinu sustava, uključujući i ono što nije učinjeno, čini samu srž accountabilityja u suvremenom korporativnom upravljanju.

Uloga upravljačkih tijela u sustavu praćenja usklađenosti

ISO 37301 Compliance Management Systems dodatno operacionalizira tu odgovornost. Standard jasno polazi od pretpostavke da Compliance (Funkcija praćenja usklađenosti) nije izolirana funkcija niti tehnički dodatak poslovanju, već sastavni dio sustava upravljanja koji mora biti usklađen sa strateškim smjerom organizacije.

Upravljačka tijela i najviše rukovodstvo imaju ključnu ulogu u stvaranju okruženja u kojem sustav upravljanja usklađenošću može ostvariti svoju svrhu. To uključuje postavljanje jasnog smjera kroz politike i ciljeve usklađenosti, osiguravanje odgovarajućih resursa, integraciju zahtjeva usklađenosti u poslovne procese te jasno dodjeljivanje uloga, ovlasti i odgovornosti svim relevantnim funkcijama. Istodobno, osiguravanje neovisnosti Compliance funkcije, njezina izravnog pristupa Upravi i Nadzornom odboru te sustava pravovremenog izvještavanja i reagiranja ključno je za jačanje preventivne, savjetodavne i upravljačke uloge Compliance-a.[1]

Accountability kao temelj povjerenja i legitimnosti

ISO standardi također naglašavaju da accountability nije samo pravni ili organizacijski zahtjev, već ključni element povjerenja i legitimnosti. U kontekstu državnih poduzeća, gdje su očekivanja javnosti, vlasnika i drugih dionika osobito visoka, transparentno i odgovorno upravljanje ima izravan utjecaj na reputaciju, održivost i dugoročnu vrijednost organizacije.

Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske jasno postavlja održivost kao sastavni dio korporativnog upravljanja, zahtijevajući da pravne osobe u državnom vlasništvu integriraju financijske i nefinancijske ciljeve, uključujući čimbenike održivosti poput zaštite okoliša, poštivanja ljudskih prava i borbe protiv korupcije (prema Prijedlogu Pravilnika) u svoje strateške odluke i upravljanje rizicima.

Demonstriranje takve odgovornosti za ishod (accountability) očituje se kroz kvalitetno, pravodobno i transparentno izvještavanje, jasno i razumljivo obrazlaganje donesenih odluka i njihovih učinaka, kao i kroz sustavno razumijevanje rizika, pri čemu je cjelokupan sustav upravljanja izgrađen na risk-based pristupu i međusobnoj ovisnosti poslovnih procesa, rizika i kontrola. Ključni element takve odgovornosti je i spremnost upravljačkih tijela da preuzmu odgovornost ne samo za donesene odluke, već i za propuštanja i nečinjenja, osobito kada su ista imala ili su mogla imati značajan utjecaj na organizaciju.

Funkcija praćenja usklađenosti ne pozicionira se kao retrospektivni kontrolni mehanizam (ex post, backward-looking), već kao strateški alat koji omogućuje informirano, etično i dugoročno održivo odlučivanje (ex ante, forward-looking).

U tom kontekstu, članak 20. Prijedloga Pravilnika dodatno osnažuje koncept accountabilityja propisujući da, u slučaju kada više rukovodstvo odstupi od preporuka ili procjena koje je izdao službenik za praćenje usklađenosti, takvo odstupanje mora biti dokumentirano i uključeno u izvješće o usklađenosti. Time se osigurava sljedivost odluka te jasno razgraničenje odgovornosti na najvišoj razini upravljanja. Posljedično, funkcija praćenja usklađenosti ne pozicionira se kao retrospektivni kontrolni mehanizam (ex post, backward-looking), već kao strateški alat koji omogućuje informirano, etično i dugoročno održivo odlučivanje (ex ante, forward-looking). Takav pristup, usklađenost integrira u sam proces donošenja odluka, jača kulturu odgovornosti i povjerenja te potvrđuje njezinu ulogu kao ključne preventivne funkcije unutar suvremenog sustava korporativnog upravljanja.

Zakonski okvir u Republici Hrvatskoj postavlja nužan minimum. Međutim, međunarodni standardi poput ISO 37301 Compliance Management Systems, nude priliku da se ide korak dalje od formalnog ispunjavanja obveza prema izgradnji zrelog sustava upravljanja usklađenošću, u kojem su uloge, ovlasti i odgovornosti jasno definirane, a odgovornost za ishod (accountability) upravljačkih tijela stvarno je zaživljena u praksi.

U tom smislu, funkcija praćenja usklađenosti postaje alat koji omogućuje upravljačkim tijelima da ispune svoju temeljnu zadaću, a to je da djeluju trajno u najboljem interesu organizacije, uzimajući u obzir pravne, etičke, reputacijske i društvene implikacije svojih odluka.

Upravo takav proaktivan pristup, integriran i usmjeren na dugoročnu vrijednost i održivost predstavlja stvarnu dodanu vrijednost novog regulatornog okvira i priliku za podizanje standarda korporativnog upravljanja u državnim poduzećima Republike Hrvatske.

[1] ISO (2021) Sustavi upravljanja usklađenošću – Zahtjevi sa smjernicama za uporabu (ISO 37301:2021). Hrvatski zavod za norme. Zagreb.

---

CODUPO Compliance – Vaš pouzdani partner u praćenju usklađenosti.

Za dodatne informacije i zakazivanje konzultacija, slobodno nas kontaktirajte putem kontakt forme ili na telefon +385 1 3862 961.