Jučer je u Narodnim novinama (NN 87/2026 od 10. kolovoza 2026.) objavljen Pravilnik o funkciji usklađenosti u pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i time je, rekla bih, započela jedna nova era Compliance-a i korporativnog upravljanja u državnim poduzećima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave, a pravne osobe na koje se primjenjuje imaju rok od 120 dana od njegova stupanja na snagu za uspostavu funkcije usklađenosti odnosno usklađivanje postojeće funkcije s novim zahtjevima. To nije dug rok ako se uzme u obzir opseg promjena koje Pravilnik donosi. Naime, neće biti dovoljno promijeniti naziv postojećeg radnog mjesta, dopuniti nekoliko odredbi internog akta i formalno imenovati odgovornu osobu. Pravilnik detaljno uređuje ustroj, položaj, neovisnost, ovlasti, odgovornosti i način rada funkcije usklađenosti, ali i obveze Uprave, Nadzornog odbora, višeg rukovodstva i drugih organizacijskih jedinica.

Pred državnim poduzećima zato nije samo zadatak usklađivanja jednog internog akta, nego uspostave funkcionalnog sustava upravljanja usklađenošću.

Od „praćenja usklađenosti“ do Funkcije usklađenosti

Već je promjena naziva važna. Više ne govorimo o funkciji praćenja usklađenosti, kako je bila nazivana u ranijim Smjernicama, nego o funkciji usklađenosti.

Novi Pravilnik pritom jasno definira i osobe koje obavljaju poslove te funkcije. Pod pojmom službenici za usklađenost podrazumijevaju se voditelj funkcije usklađenosti i, ako ih ima, druge osobe koje obavljaju poslove funkcije usklađenosti. Voditelj funkcije usklađenosti je službenik za usklađenost koji rukovodi radom zasebne organizacijske jedinice zadužene za obavljanje poslova funkcije usklađenosti u Pravnoj osobi u kojoj je takva organizacijska jedinica ustrojena, odnosno službenik za usklađenost koji je zadužen za samostalno vođenje i obavljanje poslova funkcije usklađenosti u Pravnoj osobi u kojoj nije ustrojena zasebna organizacijska jedinica za obavljanje poslova funkcije usklađenosti.

Pravilnik tako razlikuje voditelja funkcije usklađenosti, koji je odgovoran za vođenje funkcije, od drugih službenika za usklađenost koji mogu obavljati pojedine poslove iz njezina djelokruga.

Promjena, međutim, nije samo terminološka. Novi naziv odražava i znatno širi djelokrug funkcije. Funkcija usklađenosti više nije usmjerena samo na praćenje regulatorne usklađenosti. Njezine zadaće uključuju utvrđivanje, procjenu i praćenje rizika usklađenosti, praćenje promjena propisa i drugih izvora prava, savjetovanje Uprave, višeg rukovodstva i zaposlenika, provjeru internih akata i poslovnih procesa, provođenje dubinskih analiza u propisanim područjima, edukaciju zaposlenika, razvoj i praćenje etičkih i antikorupcijskih mjera te izvještavanje Uprave i Nadzornog odbora.

Riječ je, dakle, o znatno široj ulozi od tradicionalnog praćenja regulatorne usklađenosti.

Organizacijski položaj funkcije ovisi o veličini i složenosti Društva

Pravilnik organizacijski položaj funkcije usklađenosti uređuje prema načelu proporcionalnosti. Velike pravne osobe dužne su ustrojiti zasebnu organizacijsku jedinicu za obavljanje poslova funkcije usklađenosti. Za njih to može značiti potrebu za izmjenom organizacijske strukture, sistematizacije radnih mjesta, linija odgovornosti i postojećih internih akata.

Pravne osobe koje se ne smatraju velikima mogu poslove funkcije usklađenosti povjeriti jednom službeniku za usklađenost ili organizacijskoj jedinici koja obavlja i druge poslove, pod uvjetom da takav model ne dovodi do sukoba interesa i da omogućuje trajno, učinkovito i neovisno obavljanje poslova funkcije.

Bez obzira na odabrani organizacijski model, svaka pravna osoba mora imati najmanje jednog službenika za usklađenost koji ispunjava uvjete propisane za voditelja funkcije usklađenosti. Ključno pitanje zato nije samo gdje je funkcija formalno smještena, nego omogućuje li joj organizacijski položaj stvarnu neovisnost, odgovarajuće resurse, pristup potrebnim informacijama i dokumentaciji te neposrednu komunikaciju s Upravom i Nadzornim odborom.

Službenik za usklađenost postaje jasno definirana stručna funkcija

Pravilnik sada jasnije određuje i tko može biti Službenik za usklađenost. Propisani su zahtjevi povezani s obrazovanjem, radnim iskustvom, stručnim znanjima, ugledom i integritetom, čime se dodatno profesionalizira funkcija. Compliance nije administrativni posao koji se može jednostavno pridodati postojećem radnom mjestu. Od Službenika za usklađenost očekuje se razumijevanje propisa, poslovnih procesa, rizika, kontrola, korporativnog upravljanja, etike, antikorupcijskih mehanizama, regulatornih promjena i načina funkcioniranja same organizacije.

Istodobno, Pravilnik zahtijeva da funkcija raspolaže odgovarajućim resursima za obavljanje svojih poslova. Za Upravu to znači da više neće biti dovoljno formalno imenovati Službenika za usklađenost. Trebat će moći pokazati da je funkciji osigurala organizacijske, ljudske i druge resurse potrebne za učinkovito obavljanje propisanih poslova.

Upravljanje rizicima usklađenosti postaje jedna od ključnih zadaća

Vjerojatno jedna od operativno najzahtjevnijih novina odnosi se na rizike usklađenosti.

Pravilnik zahtijeva da Funkcija usklađenosti:

1. analizira usklađenost internih procesa i poslovnih aktivnosti s važećim propisima i drugim izvorima prava te utvrđuje eventualne nezakonitosti ili nepravilnosti
2. utvrđuje i procjenjuje rizik usklađenosti tako da se za pojedine utvrđene rizike procijene vjerojatnost njihova nastanka i očekivani učinak na Društvo i njegove odgovorne osobe
3. prati rizik usklađenosti kroz periodične analize i dodatne provjere u slučaju relevantnih promjena propisa te na temelju tih analiza ažurira procjenu rizika.

Pravilnik pritom izričito određuje da se utvrđivanje, procjena i praćenje rizika usklađenosti provodi u suradnji s drugim organizacijskim jedinicama. Upravo će ovaj dio zahtijevati pažljivo operativno uređenje. Rizici usklađenosti nisu samo korupcija, podmićivanje, sukob interesa ili druga područja koja tradicionalno povezujemo s Compliance funkcijom. Rizik usklađenosti može nastati zbog neusklađenosti s bilo kojim propisom relevantnim za poslovanje Društva.

Porezni rizik nastaje u financijskom procesu, rizik neusklađenosti s propisima o radu u području ljudskih potencijala, rizik zaštite osobnih podataka u procesima u kojima se osobni podaci obrađuju, dok se rizici korupcije ili sukoba interesa mogu pojaviti u nabavi, zapošljavanju, investicijama, upravljanju trećim stranama i nizu drugih procesa. Zbog toga će biti iznimno važno jasno urediti odnos između Službenika za usklađenost, vlasnika procesa, vlasnika rizika i kontrolne funkcije za upravljanje rizicima.

Vlasnici rizika već prema postojećem okviru upravljanja rizicima imaju odgovornost identificirati i procjenjivati rizike iz svojeg djelokruga, definirati i provoditi mjere te pratiti njihovu izloženost. Novi Pravilnik tu odgovornost ne bi trebao operacionalizirati na način da se ona prenese na Službenika za usklađenost. Službenik za usklađenost treba imati cjelovit pregled rizika usklađenosti, sudjelovati u njihovoj procjeni, provoditi potrebne provjere i pratiti njihovu izloženost, ali vlasništvo nad rizikom mora ostati tamo gdje rizik nastaje. U protivnom bismo umjesto integriranog sustava mogli dobiti paralelne registre i procjene rizika u različitim funkcijama, upravo ono što suvremeni sustavi korporativnog upravljanja nastoje izbjeći.

Compliance postaje odgovornost cijele organizacije

Pravilnik jasno pokazuje još jednu važnu stvar: usklađenost nije odgovornost samo Službenika za usklađenost. Uprava mora osigurati uvjete za učinkovito funkcioniranje funkcije, njezinu neovisnost, odgovarajuće resurse i pristup informacijama. Nadzorni odbor dobiva važnu ulogu u nadzoru funkcioniranja sustava i mora dobivati informacije potrebne za izvršavanje svoje nadzorne uloge. Rukovoditelji i druge organizacijske jedinice moraju surađivati s Funkcijom usklađenosti, omogućiti pristup potrebnim informacijama i sudjelovati u identificiranju, procjeni i praćenju rizika usklađenosti.

To je ujedno područje u kojem novi hrvatski regulatorni okvir pokazuje veliku podudarnost s normom ISO 37301 Compliance Management Systems. ISO 37301 polazi od vrlo jasnog načela: Compliance funkcija odgovorna je za funkcioniranje sustava upravljanja usklađenošću, ali njezine odgovornosti ne oslobađaju management i druge zaposlenike odgovornosti za usklađenost u području njihove nadležnosti.

U praksi je upravo ta raspodjela odgovornosti jedan od najvažnijih preduvjeta učinkovitog Compliance programa.

Godišnji plan rada mora proizlaziti iz rizika

Pravilnik donosi i jasnije zahtjeve u pogledu planiranja rada Funkcije usklađenosti. Godišnji plan rada više ne bi trebao biti samo popis aktivnosti koje će Službenik za usklađenost provesti tijekom godine. Plan mora biti povezan s utvrđenim i procijenjenim rizicima usklađenosti.

To znači da procjena rizika mora imati stvarnu operativnu svrhu. Rezultati procjene trebaju određivati gdje će Compliance usmjeriti svoje resurse, koje će procese provjeravati, gdje su potrebne dodatne kontrole, koje teme zahtijevaju edukaciju i koja područja zahtijevaju intenzivnije praćenje.

Time se uvodi puno jasniji risk-based Compliance pristup.

Praćenje regulatornih promjena mora postati sustavan proces

Pravilnik od Funkcije usklađenosti očekuje i sustavno praćenje promjena propisa relevantnih za poslovanje Društva. To u praksi znači da organizacija mora imati uspostavljen proces kojim se regulatorne promjene pravodobno identificiraju, procjenjuje njihov utjecaj na poslovanje, određuju odgovorne osobe za provedbu potrebnih promjena te prati jesu li nove ili izmijenjene obveze implementirane. Drugim riječima, neće biti dovoljno imati popis zakona koji se primjenjuju na Društvo. Trebat će moći pokazati vezu između propisa, konkretne obveze, odgovorne organizacijske jedinice, rizika neusklađenosti, kontrola i dokaza o provedbi.

Znatno konkretniji zahtjevi za etiku i sprječavanje korupcije

Jedno od područja koje je konačnim Pravilnikom dodatno naglašeno jesu etički standardi i antikorupcijske mjere. Funkcija usklađenosti dobiva važnu ulogu u razvoju, praćenju i procjeni učinkovitosti mehanizama kojima Društvo upravlja rizicima korupcije i narušavanja integriteta. To uključuje pitanja sukoba interesa, darova i drugih pogodnosti, korupcije i podmićivanja, favoriziranja, nepotizma i kronizma, donacija i sponzorstava, odnosa s ključnim poslovnim partnerima te drugih okolnosti koje mogu dovesti u pitanje integritet poslovnog odlučivanja.

Posebno je važan zahtjev da se ne promatra samo postojanje internih akata, nego i njihova primjerenost i učinkovitost. Drugim riječima, više nije dovoljno pokazati Etički kodeks, Antikorupcijsku politiku ili Pravilnik o sukobu interesa. Treba moći pokazati kako se oni provode, tko prati njihovu primjenu, koje se evidencije vode, koje su kontrole uspostavljene, što pokazuju prijave i provedene provjere, postoje li ponavljajuće nepravilnosti i jesu li poduzete mjere učinkovite.

Izvještavanje Uprave i Nadzornog odbora postaje puno sadržajnije

Pravilnik značajno jača i izvještajnu ulogu Funkcije usklađenosti. Uprava i Nadzorni odbor trebaju dobivati informacije koje im omogućuju razumijevanje stanja usklađenosti i donošenje odgovarajućih odluka. To znači da Compliance izvještavanje ne bi trebalo ostati na razini broja provedenih edukacija, izrađenih mišljenja ili obavljenih aktivnosti. Izvještavanje mora omogućiti uvid u ključne rizike usklađenosti, utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti, provedene provjere, status preporuka i korektivnih mjera, regulatorne promjene te druga pitanja koja mogu značajno utjecati na Društvo ili njegove odgovorne osobe.

Posebno je važna sljedivost preporuka Funkcije usklađenosti i postupanja managementa po tim preporukama. Time Compliance izvještavanje postaje pravi alat korporativnog upravljanja, a ne samo dokaz da je Funkcija tijekom godine obavljala određene aktivnosti.

Eksternalizacija ostaje moguća, ali pod jasnijim uvjetima

Jedno od pitanja o kojem se dosta raspravljalo još tijekom javnog savjetovanja bilo je može li se funkcija usklađenosti eksternalizirati. Konačni Pravilnik omogućuje korištenje vanjskih stručnjaka odnosno eksternalizaciju određenih poslova pod propisanim uvjetima, što je posebno važno kada Društvo interno nema određena specijalistička znanja. Međutim, angažiranje vanjskog stručnjaka ne prenosi odgovornost za usklađenost izvan Društva. Službenik za usklađenost i Uprava moraju zadržati odgovarajuću kontrolu nad sustavom, a vanjska stručna podrška treba nadopunjavati, a ne zamijeniti odgovornost koja mora postojati unutar organizacije.

Što sada trebaju napraviti državna poduzeća?

Rok za usklađivanje ne bi trebalo potrošiti samo na izradu novog Pravilnika o funkciji usklađenosti. Prvi korak trebala bi biti ozbiljna GAP analiza postojećeg sustava prema zahtjevima novog Pravilnika. Treba provjeriti organizacijski položaj Funkcije usklađenosti, imenovanje i uvjete koje ispunjava Službenik za usklađenost, resurse, ovlasti i pristup informacijama, raspodjelu odgovornosti između Compliance-a i poslovnih funkcija, način identificiranja obveza usklađenosti, metodologiju procjene rizika, sustav praćenja regulatornih promjena, godišnji plan rada, monitoring i provjere, način izvještavanja, etičke i antikorupcijske mehanizme te postojeće registre, evidencije i dokumentaciju kojima se može dokazati provedba. Tek nakon toga ima smisla mijenjati interne akte. Jer najveća bi pogreška bila novi Pravilnik implementirati tako da se izradi još jedan interni pravilnik koji će formalno zadovoljiti regulatorni zahtjev, a da način upravljanja usklađenošću u organizaciji ostane isti.

Novi standard za Compliance u državnim poduzećima

Novi Pravilnik donosi puno više od promjene naziva funkcije. Donosi jasniji položaj i veću neovisnost Funkcije usklađenosti, profesionalizira ulogu Službenika za usklađenost, uvodi strukturiraniji pristup upravljanju rizicima usklađenosti, jača odgovornost Uprave i Nadzornog odbora, zahtijeva suradnju poslovnih funkcija, povezuje godišnje planiranje s procjenom rizika te stavlja veći naglasak na etiku, integritet, sprječavanje korupcije, praćenje učinkovitosti i kvalitetno izvještavanje.

Za dio državnih poduzeća to će zahtijevati značajne promjene. Ali postoje i hrvatska državna poduzeća koja su posljednjih godina već napravila velik dio tog puta, osobito ona koja su svoje Compliance programe razvijala prema zahtjevima međunarodne norme ISO 37301 Compliance Management Systems.

Upravo ćemo zato o novom Pravilniku i njegovoj praktičnoj implementaciji govoriti na Compliance konferenciji 2026. „Novi standardi, nove odgovornosti“, koja će se održati 29. rujna 2026. u Zagrebu.

Nećemo govoriti samo o tome što Pravilnik propisuje. Predstavit ćemo primjere najbolje prakse iz državnih poduzeća koja su zahtjeve upravljanja usklađenošću već implementirala u praksi, uključujući rješenja razvijena u skladu s normom ISO 37301. Jer sada, kada je regulatorni okvir donesen, najvažnije pitanje više nije što treba propisati.

Najvažnije pitanje postaje kako sve te zahtjeve pretvoriti u sustav koji stvarno funkcionira.

---

CODUPO Compliance – Vaš pouzdani partner u praćenju usklađenosti.

Za dodatne informacije i zakazivanje konzultacija, slobodno nas kontaktirajte putem kontakt forme ili na telefon +385 1 3862 961.