Autor: Silvija Vig

Zakoni predstavljaju standarde vrednovanja ljudskog ponašanja, ali su proizvod politike, odnosno vladajuće većine u pojedinoj državi, pa iako su legitimni, ne znači da moraju biti pravedni i pošteni prema svima. Na primjer, poslovanje nekog poduzeća u zemljama u razvoju može biti legalno, ali u isto vrijeme to poduzeće neadekvatnim uvjetima za rad ili zapošljavanjem maloljetne djece može kršiti temeljna ljudska prava i poslovati neetično. Dakle, moglo bi se zaključiti da pridržavanje zakona ne mora pružati garanciju etičnosti.

Etički prihvatljiva odluka smatra se ona koja je zakonski i moralno prihvatljiva za širu zajednicu. Zasigurno nam je jednostavnije razumjeti kada je neka aktivnost legalna nego etična. Međutim, u stvarnom životu susrećemo se s brojnim situacijama kada legalno ne znači ujedno etično i obrnuto. Prema Henderson[1] odnose etičnosti i legalnosti pojedinih aktivnosti dijelimo u četiri kategorije: etično i legalno, etično i nelegalno, neetično i legalno, neetično i nelegalno. Vjerojatno odluke koje su etične i legalne je najjednostavnije prepoznati. Međutim, u stvarnom životu pojedine odluke mogu biti etične i nelegalne, neetične i legalne ili neetične i nelegalne. Jedan od najčešćih primjera etičnih, a nelegalnih odluka u velikom broju zemalja je konzumacija marihuane u medicinske svrhe. Iako bi većina rekla da ne bi nikada kupila marihuanu jer je to nelegalno u većini zemalja, kada se nađu u situaciji da im se razboli netko koga vole ili tko je dio njihove obitelji i znaju da im jedino ulje marihuane može pomoći i spasiti život, vjerojatno će većina prekršiti zakon kako bi spasila život voljene osobe. S aspekta donosioca odluke i njegove obitelji to je etično jer život čovjeka ima najveću vrijednost.

Treća kategorija su odluke koje su neetične, ali legalne. U poslovnom svijetu često čujemo rečenicu „Držao sam se zakona!“, „Bilo je sve po zakonu!“. Upravo već iz takvih izjava možemo zaključiti da se moralnim isključivanjem ili racionalizacijom želi opravdati neetički postupak. Etička pitanja također trebaju biti uzeta u razmatranje što nije uvijek slučaj u poslovnom svijetu, na primjer zapošljavanje maloljetne radne snage u zemljama u razvoju što je legalno u pojedinim zemljama svijeta, ali zasigurno neetično, te predstavljaju amoralan oblik poslovanja.

U odluke koje su i nelegalne i neetične mogu se svrstati brojne aktivnosti, uključujući diskriminaciju prema manjinama i ženama, odlaganje kemijskog otpada itd. Tu govorimo odlukama kojima se krše zakoni, etički kodeksi, temeljna ljudska prava, pa možemo govoriti o čistom nemoralnom poslovanju. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera, za neke je odluke lakše odrediti gdje spadaju, međutim za neke je potrebno pored razmatranja same aktivnosti, sagledati i situacijski kontekst u kojem se sprovode. Na primjer, neki oblici javnog obznanjivanja neetičkog ponašanja („zviždači“) mogu biti etični iako jasno krše pravilnike poslovanja nekog poduzeća, pa se smještaju u kategoriju etično i nelegalno. U slučaju da se radi o informacijama koje ugrožavaju nacionalnu sigurnost neke zemlje, locirat će se u kategorije neetično i legalno ili neetično i nelegalno. Iz tog razloga za neke je Edward Snowden bio junak, a za neke izdajica. To sve ukazuje na činjenicu da se donošenje odluka temelji na situacijskim čimbenicima i prosudbi na temelju vlastitih vrijednosti i stavova[2]. U tom kontekstu potrebno je uzeti u obzir točku gledišta pojedinca temeljenu na njegovim vrijednostima, uvjerenjima i karakteru, ali i okolnosti u kojima se aktivnost poduzima. Stoga odgovore na ta pitanja moramo potražiti u bihevioralnoj etici.

Ako ovu teoriju prebacimo u organizacijski kontekst i postavimo si pitanje, znači li compliance ujedno i etično poslovanje? Odgovor na to pitanje možemo dobiti pojašnjenjem pristupa u implementaciji compliance programa ili ethics and complinace programa. Prema Paine[3] postoje dva pristupa, a to su: compliance based i integrity or values-based pristup. Koji pristup će koristiti poduzeće, ovisi o tome na što želi staviti naglasak, odnosno što se bolje uklapa u njegovu strategiju poslovanja te kako se želi prezentirati u javnosti što ovisi o ciljevima i orijentacijama koje si poduzeće postavlja.

Cilj programa temeljenog na usklađenosti je spriječiti, otkriti i kazniti kršenje zakona. Takvi programi imaju naglasak na prevenciji nezakonitog ponašanja, uvođenju nadzora, kontrole te određivanja kazni. Kako bi se potaknula organizacijska kultura koja potiče etičko ponašanje, poduzeća trebaju sveobuhvatniji pristup koji nadilazi samo prevenciju ili kažnjavanje nelegalnog ponašanja. Program temeljen na integritetu ili vrijednostima obuhvaća poštivanje zakona, ali naglašava i odgovornost vodstva i menadžmenta prema etičkom ponašanju, odnosno stavlja se naglasak na etičke organizacijske vrijednosti i zaživljavanje istih na svim razinama poslovanja. Ovaj pristup ima jači učinak na zaposlenike, a u konačnici i na cjelokupno poslovanje jer se temelji na konceptu samovladanja (engl. self-governance) ili kako se može još reći samoregulacije (engl. self-regulation) u skladu s etičkim organizacijskim vrijednostima[4]. Vodstvo ima ulogu da definira „etičke vrijednosti kao smjernice u poslovanju, stvori radno okruženje koje podržava etičko ponašanje i osjećaj zajedničke odgovornosti među zaposlenicima, a pridržavanje zakona smatra pozitivnim aspektom organizacijskog života, a ne nametnutim ograničenjem regulatornih institucija“[5]. Za razliku od programa temeljenih na usklađenosti koje provode povjerenici za usklađenost, programi temeljeni na integritetu ili vrijednostima zahtijevaju stalni angažman vodstva, menadžmenta ali i svih zaposlenika.

Ako ste hrvatskog govornog područja, nešto više o ovoj temi možete pronaći u knjizi „Poslovna etika – Kako razviti autentično vodstvo i izgraditi kulturu zadovoljnih i angažiranih zaposlenika programima etike i usklađenosti?“


[1] Henderson, V. E. (1982) The ethical side of enterprise.Sloan Management Review,23(3), 37.

[2] Ibid.

[3] Paine, L. S. (1994) Managing for Organizational Integrity, Harvard Business Review, pp106-116.

[4] Ibid.

[5] Ibid.